Dan planete Zemlje 22. travanj

 

U jogi i Sat Sanatan Dharmi našu planetu zovemo „Majka Zemlja“.  Kaže se da imamo dvije majke, majku koja nas je rodila i majku Zemlju. U svim drevnim tradicijama ljudi su imali neizmjerno poštovanje, ljubav i osjećaj dužnosti zaštititi obje majke. U Sat Sanatan Dharmi – istinskoj vezi čovjeka i čitavog Univerzuma, ustroju Univerzuma po kojem sve stvari funkcioniraju od našeg tijela do čitavog Univerzuma, čovjekova dužnost je biti zaštitnik, a ne onaj koji uništava. Sve drevne civilizacije i duhovnost govore isto. Naša dužnost kao čovjeka je zaštititi čitavu kreaciju.

 

Nemilosrdno uništavanje naše Majke Zemlje je krenulo sa  Kalijugom (koja je počela otprilike prije 5125 godina) i sa promjenom svjetonazora da su Zemlja i sva živa bića za našu upotrebu. Te je na kraju došlo do sadašnje situacije i totalne zloupotrebe. U jogi  i Sat Sanatan Dharmi jedan od glavnih principa je ahimsa – nenasilje neubijanje, nepovređivanje. Tako da oni koji slijede taj princip su vegetarijanci/vegani.

 

Kada govorimo o očuvanju planete Zemlje nerijetko prvo pomislimo o stakleničkim plinovima i o ugljičnom dioksidu ali moramo biti svjesni da metan ima puno snažniji utjecaj na efekt staklenika od ugljičnog dioksida. Zatim, CO2 iz atmosfere otklanjaju biljke i na jedan način on je njihova hrana. Tako da se s očuvanjem šuma rješavamo CO2 dok metan nema tako jednostavno rješenje.

Konzumiranjem mesa potiče se uzgoj stoke koja proizvodi enormne količine metana. Potrebne su velike površine za uzgoj hrane za stoku pa dolazi do krčenja šuma radi proizvodnje soje i kukuruza koji sa proizvode sa ogromnom količinom umjetnih gnojiva, pesticida i herbicida. To je idealna formula za samouništenje. Ne želim vam govoriti o statističkim podacima jer to nije naš razlog zašto ne jedemo meso, on je etički. Da bi dobili kilogram mesa životinje trebaju pojesti velike količine biljne hrane. Tako da se i problem gladi u svijetu može jednostavno riješiti prelaskom na vegetarijansku/vegansku prehranu.

 

Uvijek se postavlja pitanje kako možemo napraviti nešto za našu Majku zemlju u svakodnevnom životu. Postoji nekoliko savjeta:

·       Zasadimo drvo

·       Prekinimo bar jednu lošu naviku u ovoj godini; od svakodnevne upotrebe plastičnih vrećica do, na primjer, više šetnje i hodanja

·       Poštujmo princip ahimse i pređimo na biljnu prehranu

·       Podržimo poljoprivredu bez otrova

 

Prelaskom na vegetarijansku/vegansku prehranu i podržavanjem poljoprivrede bez otrova naše sveukupno psihofizičko zdravlje će biti puno kvalitetnije i biti ćemo sretniji, zdraviji ispunjeniji te svjesniji i na taj način još aktivniji u očuvanju našeg jedinog doma, ne samo za nas već i za generacije koje dolaze.

 

Podrijetlo Dana Zemlje i što taj dan danas znači

Dan planeta Zemlje prvi je put obilježen 1970. godine u Sjedinjenim Državama, inspiriran razornim izlijevanjem nafte u Santa Barbari u Kaliforniji 1969. godine. Te je godine na konferenciji UNESCO-a u San Franciscu mirovni aktivist John McConnell predložio dan u čast Zemlje

 

Zašto je Dan planeta Zemlje važan

Utjecaj ljudske aktivnosti na planet ne može se precijeniti. Klimatske promjene, zagađenje, krčenje šuma i uništavanje staništa samo su neki od načina na koje oštećujemo planet. Dan planeta Zemlje podsjetnik je na našu odgovornost da zaštitimo planet za buduće generacije.

 

Poticanje akcije

Dan planeta Zemlje potiče ljude na djelovanje kako bi zaštitili planet. To je dan kada se pojedinci, zajednice i vlade okupljaju kako bi pronašli rješenja za ekološke izazove.

 

Izgradnja svijesti

Dan planeta Zemlje prilika je za podizanje svijesti o problemima okoliša i promicanje napora za očuvanje. Obrazovanjem ljudi o utjecaju njihovih postupaka, možemo ih nadahnuti da poduzmu mjere za zaštitu planeta.

 

                                 Mahamandaleshwar Swami Vivek Puri

   

Sri Hanuman

 

Simbol služenja, nesebične predanosti, snage i energije.

Sri Hanumanđi nas uči o neograničenoj moći koja leži neiskorištena u svakome od nas. 

On je savršena kombinacija bal (snage), buddhi (inteligencije) i vidje (istinskog znanje). 

Sri Hanumanđi je primjer istinskog posvećenika, bhakte.

Hanumanđijeva majka Anđana bila je Apsara - vrsta ženskog duha oblaka i vode, koja je zbog prokletstva rođena na zemlji kao Vanara (ljudi koji žive u prašumi, nalikuju majmunu), udala se za Kesarija, poglavicu vanara. Anđana i Kesari su se intenzivno molile Bogu Śivi da dobiju dijete. Zadovoljan njihovom odanošću, Śiva im je podario preko Vajua (Boga Vjetra) blagoslov i dobili su sina.

Sri Hanumanđi se smatra Śivinim Avatarom i poput  Boga Śive, Hanuman je savršeni jogi, koji posjeduje osam siddhija, koji uključuju anima - sposobnost da se postane manji od najmanjeg, mahima - sposobnost da se postane beskonačno velik, laghima - sposobnost da se postane lakši od zraka, prapti - sposobnost trenutnog putovanja bilo gdje po volji, prakamja - sposobnost da se postigne što god želi, isitva - sposobnost stvaranja ili uništenja bilo čega po volji, vasitva -sposobnost kontroliranja elemenata i kamavasajita - sposobnost poprimanja bilo kojeg oblika.

Sri Hanumanđi je jedan od sedam Čiranđiva (onih koji su besmrtni), nakon odlaska Boga Rame sa zemlje dobio je zadatak da ostane na zemlji kako bi zaštitio bhakte.

Sri Hanumanđi simbolički označava čistu predanost i odsutnost ega. On nam govori što možemo postići u svojim životima ako se potpuno  predamo Najvišem sa punim povjerenjem. Ako pomažemo slabima i imamo samokontrolu. Kao ratnik vanara, simbolički predstavlja životinjsku prirodu u čovjeku, koja se može sa duhovnom praksom i disciplinom preobraziti i doseći božansku svijest.

 Sri Hanumanđi predstavlja naš um koji je nestalan, poput majmuna i skače s mjesta na mjesto, ide za stvarima, upuštajući se u bezbrojne aktivnosti koje remete mir. Um, poput Hanumana, također može letjeti, brzinom misli u trenu prijeći kontinente i svjetove i dosegnuti sve što poželi. Također se može širiti ili skupljati po volji. Sve dok je um pod kontrolom strasti i osjetila, ostaje nestabilan i uzrokuje probleme i patnju. Ali kada se jednom preda Bogu i postane potpuno i bezuvjetno posvećen, um preuzima čudesne moći i izvodi veličanstvene podvige poput Hanumanđija, omogućavajući da se Điva Atma (Sita) i  Param Atma (Rama)  ponovo sjedine.

 Svake godine na Hanuman Đajanti, rođendan Sri Hanumanđija pjeva se Hanuman Čalisu, jednu od najpopularnijih himni posvećenih Sri Hanumanđiju kako bi se dobio njegov blagoslov.

Om Đaja Sri Hanumanđi

Navratri

Navratri je praznik posvećen Śakti Božanskoj Majci i njenim različitim manifestacijama koji su oličenje moći, pobjeda dobra nad zlim. Ona ima sposobnost donijeti sve što se želi. Ma Durga - Śakti je ona sila koja može pobijediti najopasnijeg demona Mahiṣāsura (proljetni Navaratri) ili Ravanu (jesenski Navaratri). Taj demon Asura je deset negativnih osobina koje nam uništavaju život. Pobijedivši tih deset negativnih osobina naš život postaje uspješan i dostižemo najviši cilj. Tih devet dana uključuje i deseti dan, dan velike pobjede Vijayadaśamī.

Deseti dan Dussehra se također slavi i kao Vijayadashmi, što označava dan velike pobijede i za vrijeme proljetnog Navratrija Ram Jayanti rođendan Sri Rame te kraj Durga Puje. Kip Sri Durge uranja se u rijeku kao simbol odlaska Božanske Śakti svom domu, odlazak iz manifestiranog saguna u nemanifestirani „oblik“ nirguna. Sjedinjenje Śive i Śakti.  Najljepši dio uranjanja kipa Božanske Majke je to što označava putovanje  od nemanifestiranog - nirgune u manifestirani - sagunu, a zatim opet u nirgunu, donoseći stabilnost u kozmičkoj energiji.

To sve nas podsjeća na našu pravu prirodu i kako otklanjajući ovih deset negativnih osobina Jiva-duša, ponovno se sjedinjava sa našim izvorom Śivom

Tih deset negativnih osobina koje trebamo pobijediti da bi naš život postao uspješan i kako bi došli do našeg krajnjeg cilja su:

·        Kama - požuda

·        Krōdha – ljutnja

·        Lōbha – pohlepa

·        Mōha - vezanost

·        ahaṅkāra – ego, egocentričnost

·        darrā - strah

·        Irshā – ljubomora, zavist

·        jaṛatā – inertnost, sklonost da se ništa ne mijenjena.

·        raga-dvēsha - osjećati intenzivnu sklonost - nesklonost

·        paścātāpa - grižnja savjesti, krivnja

Ako svaki dan svog života, a ne samo za Navaratri osvijestimo ovog velikog demona u sebi i uz pomoć Božanske Śakti i milosti Gurudeva upustimo se u bitku naša pobjeda je osigurana.

Sri Alakhapuriji Siddha Pith ki jay

Mahasamadhi

 

Kaže se da svi čak i životinje imaju rođendan ali mahasamadhi - svijesno  voljno napuštanje tijela, dostižu samo oni rijetki jogiji koji su postigli jedinstvo sa Apsolutom. Oni koji su postigli nirvikalpa samadhi - stanje svjesnosti u kojem su ego i samskare rastočene, u kojem jogi postiže jedinstvo sa Bogom.

Ove godine mahasamadhi Bhagavan Sri Dip Mahaprabhuđija  po lunarnom kalendaru  je 23.12. Bhagavan Sri Dip Mahaprabhuji je napustio svoje fizičko tijelo 1963 godine ali Njegova svjetlost je još uvijek jasna i sjajna ona je za sve nas svjetionik koji nam pokazuje i osigurava put kako da pređemo ovaj ocean maje brodom satsanga.

                                                                         Mahamandalešvar Swami Vivekpuri

Sanatan dharma i zapadni paganizam

Hinduizam i paganizam su zbirne imenice za različite duhovne prakse i vjerovanja. Pod okriljem Hinduizma ljudi vjeruju u različite Bogove i Božice, tisuće njih. Za neke su stvarni dok za druge su manifestacija Jednog poznatog kao Brahman (različito od Brahma-Bog stvaranja, princip stvaranja ili Braman -svećenik). Za nas koji govorimo o Brahmanu kao vrhovnom principu, Hinduizam je monoteizam sa tisućama Bogova i Božica koji predstavljaju razne principe u Univerzumu. Samo trebamo razumjeti simboliku. Možda je to za neke presloženo ili zbunjujuće ali to je Sat sanatan dharma, pradavna veza čovjeka i prirode istinska veza sa cijelim Univerzumom.

Vedska kultura je poznata i kao Sanatan ili vječna kultura, kultura rijeke Sarasvati. To je kultura poznata i pod imenom „Civilizacija Harrape“ ime je dobila po velikim gradovima pronađenim uz osušeno koriti rijeke Sarasvati. Ta kultura je cvala do nestanka rijeke. Tijekom sušenja rijeke, ljudi su se polako preseljavali u  jugoistočnu Indiji i Cejlon, sjeveroistočno do Tibeta i Kine, a na zapad u Europu. Jedna zanimljivost je u korijenu riječi  druid. Sanskrtska riječi za znanje je vid -  विद्  riječ za drvo je dru -  द्रु   Dakle, ljudi koji su donijeli ovo kulturu i znanje u Europu, bili su poznati kao ljudi sa „znanjem stabala", Dru-vid ili Druidi.

 Najvažnije Božanstvo kulture rijeke Sarasvati bio je Shiva. Jedan od oblika Gospoda Shive je Pashupati Mahadev -  Gospodara životinja kojeg možemo naći na pečatu pronađenom u gradu Mohenjodaro starom minimum 5.000 godina. Pashupati Mahadev sjedi u položaju siddhasana gdje je peta smještena na perineumu ima rogove i  okružen je životinjama.
    Ispod možemo vidjeti skoro isti prikaz sa istim položajem siddhasan. Ovaj prikaz je pronađen 1891 godine u Danskoj. Star je minimum 2.000 godina zovu ga Cernunnos ili Cauldron.

 

Kada proučavamo našu kulturu i tradiciju vidimo da je kultura rijeke Sarasvati – Vedska kultura imala velik utjecaj na Paganizam u cijeloj Europi.

                                                                                                                           MM Swami Vivekpuri

Anti vs Pro

Kada vam se nešto ne sviđa, imate dvije mogućnosti. Možete odlučiti djelovati  PROTIV – ANTI- ili ZA – PRO-.

  Pristup PROTIV  promovira neprihvaćanje, silu i strah. Taj pristup zahtjeva stroge definicije i pravila što se smije a što ne te sistem kazne. Tko može donijeti ta pravila i na kojoj osnovi pitanje je koje budi opravdani strah od zloupotrebe. Tu nam kao upozorenje dolazi poznata Orwel-ova rečenica iz Životinjske farme:  “Svi su jednaki ali neki su jednakiji od drugih”

 Pristup ZA u sebi nema sjemena nasilja i sukoba. U tom pristupu radije se pokazuje što bi se trebalo napraviti, što je dobro i etično. Ljude se motivira da naprave nešto dobro u što vjeruju i to potpuno dobrovoljno bez prisile i straha.

Razmislimo što želimo u životu. ANTI –  sjedenje u birtiji i sukob sa svakim tko razmišlja drugačije od nas ma koliko mala razlika bila. Trošenje života na gunđanu ili PRO -  razmišljanje i djelovanju na pozitivno ostvariti naših ciljeva za sveopće dobro. Pristup ispunjen entuzijazmom, uzajamnim prihvaćanjem i mirom.

SATSANG, BHAĐANI, PRAŠAD

 

Dio svakog satsanga (biti u dobrom društvu u kojem se govori o istini) je pjevanje bhađana i to ima puno važniju ulogu u duhovnoj sadhani nego bi se u prvi mah moglo činiti.

 
 Bhađani su direktno i nepromijenjeno učenje velikih Učitelja. To je učenje u obliku poezije, duhovne pjesme, obliku u kojem su veliki sveci često odgovarali na pitanja i podučavali svoje učenike i posvećenike. Bhađani se pjevaju na jeziku na kojem ih je autor ispjevao i to daje ljepotu i autentičnost koja se ne može opisati. Ipak, važno je, baš zbog velike mudrosti i učenja koje nam daju, s vremena na vrijeme pjevati ih i na jeziku koji razumijemo.
Bhađani su kompleksni i pisani vrlo poetskim rječnikom, a kaže se da je poezija jezik mudrih. Žalosno je da se u današnje vrijeme jezici sustavno osiromašuju, za modernu komunikaciju je potrebno sve manje riječi. Bogatstvo našeg unutarnjeg svijeta se na taj način osiromašuje, finoća i nijanse se gube. Finoća i bogatstvo izražaja koji su sačuvani još jedino u klasičnoj poeziji i u bhađanima.

Kada pjevamo bhađane to je oblik svadhjaje, proučavanja, pri čemu svaki puta sve bolje i bolje razumijemo što pjevamo i ulazimo sve dublje u neizmjerno znanje koje nam bhađan daje. Kao što Višvaguruđi često govori: “Sve znanje joge imate u Mahaprabhuđijevim i Holi Guruđijevim bhađanima.”

 Pjevanjem bhađana na početku satsanga otklanjamo negativne misli, osjećaje i uteg svjetovnih briga koji smo donijeli sa sobom, postajemo otvoreni za promjenu i učenje. Zajedničkim pjevanjem bhađana također uspostavljamo povezanost sa svima na satsangu, uspostavljamo pozitivnost, ravnotežu i sklad grupe. Povezivanje se događa kada radimo nešto zajedno, bilo to karma joga, pjevanje bhađana ili zajednički obrok - bandara. Jako je važno razvijati zajedništvo i povezanost jer je jedan od najvećih problema današnjice sveopće otuđivanje, gube se obiteljske veze i ostajemo sami. A biti sam čovjeku je najteže, to uzrokuje strah, stres, nesigurnost i depresiju. Strahove dijelimo na one duboke, urođene, instinktivne strahove i stečene strahove. Urođenih strahova (onih koji imamo od rođenja) je malo, a jedan od njih je strah od napuštanja, odvajanja. Ti su strahovi instinktivni, oni služe preživljavanju i tu spadaju još i strah koji izaziva nagli zvuk (buka) i strah od gubljenja čvrste podloge (padanja).

U jogi govorimo o tri čvora (grantha) koji postoje u nama. To su  Brahmin čvor koji pokriva područje od Muladhar čakre do Svadhistan čakre - nagon za nastavak vrste, prokreaciju, Višnuov čvor koji pokriva područje od Manipure do Višudi čakre - nagon da moramo nekome ili nečemu pripadati (grupi) i Šivin čvor koji pokriva područje od Agja čakre do Sahasrare - sidhiji, moći koji nam dolaze u duhovnom razvoju, a za koje se vežemo. Sva tri čvora, kako im i ime kaže, ometaju nesmetan tok prane kroz čakre i sprečavaju podizanje čiste svijesti. Kaže se, simbolički, da su oni Brahmin, Višnuov i Šivin test,  test za aspirante na putu duhovnosti.

Zato, dobro je zajedno pjevati bez srama i izgovora. Što nam se može dogoditi? Jedino naš ego može biti pogođen, ako ne pjevamo savršeno. Jedino tako da učestvujemo možemo se osjećati dijelom grupe i jedino pjevajući možemo dobiti to znanje kroz svadhjaju. 

Naša okupljanja -  satsanzi su jako bitni jer nam daju osim znanja i ono što se izgubilo u modernom svijetu, obiteljsku povezanost i sigurnost.

Svi učitelji na istoku su podučavali da se jedino rasterećen um može ispuniti znanjem, slikovito to predočavajući sa time da se jedino prazna šalica može napuniti. Ako pokušamo ulijevati čaj u punu šalicu, samo će se prelijevati van. Tako smo i mi puna šalica, bolje rečeno lonac pod pritiskom, pritiskom vanjskog svijeta. Više ništa u nas ne može stati i samo svako malo ispustimo kratak pisak pare pod pritiskom. Što je pritisak vanjskog svijeta veći, više pare izlazi iz nas. Ako netko pokuša otvoriti taj lonac i dodati neki začin, desit će se velika eksplozija. Tako i mi kad smo u tom stanju eksplodiramo svaki puta kada nam netko pokuša nešto reći. Bhađani su ona hladna voda koja smanjuje pritisak da možemo otvoriti “lonac” kako bi na satsangu nešto novo moglo uči u nas, kako bi promijenili život nabolje.

Satsang je, važno je znati, mjesto gdje imamo porodicu koju nismo dobili rođenjem već porodicu koju smo izabrali svojim težnjama i svjetonazorom. To je grupa ljudi koja teži istome, dijeli istu strast i to je neopisivo. Zato treba njegovati to zajedništvo i povezanost više od svega, jer potpora i razumijevanje takve grupe je neprocjenjiva. A to dobivamo na satsanzima, karma jogi, pjevajući bhađane, zajedničkom molitvom, meditacijom…

Još jedan važan dio satsanga i zajedništva je prašad (doslovno znači milostiv dar, posvećena hrana) koji dijelimo nakon molitve. U davna je vremena bio običaj kada bi netko iz sela otišao u hodočašće, uvijek se pobrinuo (bez toga njegov put ne bi bio dovršen) da donese nazad u svoje selo posvećenu hranu ili svetu vodu i da je podijeli sa svima. Na taj je način sa zajednicom podijelio blagoslov koji je dobio na hodočašću pa je blagoslov i za njega bivao još veći. Ista je stvar sa prašadom. Kada priredite, skuhate prašad za neku važnu priliku ili ga donesete s nekog duhovnog putovanja od Gurua, uložili ste veliki dio sebe u to. I ponudili ga drugima. Tada kroz molitvu i prašad koji se podijeli na satsangu od čitave grupe dobijate pozitivne želje, a pozitivne želje su zapravo ništa drugo nego drugo ime za blagoslov. Blagoslov za razlog zbog kojeg ste donijeli prašad u ašram. Tako vaša porodica s vama dijeli i vaše lijepe i one manje lijepe trenutke dajući potporu i blagoslov. To je suština zajedništva.